Sa ocem sam prije imala savršen odnos, bila sam njegova princeza, sve je radio da bih bila sretna i baš sve probleme sam sa njim rješavala. Mama je uvijek bila tu sa strane, nisam se na nju previše oslanjala jer sam u tati uvijek pronalazila boljeg prijatelja i više razumijevanja za sve. Kako su godine prolazile tata je postajao sve živčaniji, nije me više mogao gledati, tjerao me je stalno u sobu, kažnjavao me i šta sve ne.
U jednom periodu je zabranio mami čak da mi daje novac za školu, a ona mi je krišom ostavljala u sobi pare i ne samo to, krišom je radila dosta stvari u moju korist, a da on ne sazna jer bi galamio i na nju i na mene.
Mama izvini što nikad prije nisam ni pokušala da razgovaram sa tobom, izvini što te nikada prije nisam tretirala kao kraljicu, a ti si i više od toga. Izvini što si se osjećala zapostavljeno dok sam sa tatom dijelila i dobre i loše stvari a nisam imala potrebu da ti u tome učestvuješ. Mama žao mi je, volim te!
Nema komentara:
Objavi komentar