Zašto ljude toliko privlači ‘Legija stranaca’? Evo fascinantnih detalja o kojima šira javnost malo zna!

Legija stranaca zvuči kao moćna vojska kojoj se pridružuju samo najodvažniji. Međutim, da li je to baš tako? Ukoliko vas zanima ova tema, možda vam sljedeće činjenice nisu poznate.

Legionarima se usađuje stav ‘borba do smrti’, a predaja nije opcija

U aprilu 1863. godine, u borbi između francuske Legije stranaca i meksičke vojske, legionari su pokazali koliko su tačno odvažni.

Iako je u njihovom sastavu tada bilo svega 65 muškaraca, legionari su se borili protiv 3.000 vojnika u bici kod Kamarona. Uprkos gotovo nikakvim šansama, mala patrola legionara meksičkoj vojsci nanijela je velike gubitke, odbijajući sve vrijeme da se preda. I ne samo to, nego su oni više puta pitali veliku vojsku hoće li se ona predati.

Na kraju je petorica muškaraca sposobnih za borbu ostala sama na imanju, i branili su se bajonetima do posljednjeg daha. Kad su se predali, Meksikanci nisu mogli da vjeruju da su se borili protiv te šačice muškaraca, a jedan je vojnik navodno izjavio: “Ovo nisu muškarci! To su demoni!”

Sjećanje na tu bitku se obilježava i danas, a drvena ruka njihovog ubijenog kapetana Danžua i dalje je najvrijednija stvar u muzeju legionara u Obanju.

Ranjeni legionari automatski dobijaju francusko državljanstvo

Iako vojske legionara dolaze iz 138 različitih država, svi mogu da postanu građani Francuske. Naime, nakon časnog služenja barem tri godine, mogu predati zahtev za državljanstvo, a ako su ranjeni na ratištu, mogu dobiti državljanstvo putem odredbe nazvane ‘Francuz po prolivenoj krvi’, što je francuska vlada počela da dozvoljava 1999. godine.

Više od 35.000 stranaca ubijeno je u akcijama dok su služili Legiji

Tokom istorije se na francusku Legiju stranaca – i njihove borce – gledalo kao na potrošnu robu. Stranci koji su se pridruživali (i dalje to čine), prihvatali su mogućnost smrti u dalekoj zemlji u zamjenu za novi život s nekim smislom. Ali besmisleno žrtvovanje vremenom je postalo svojevrsna vrlina koju nema potrebe ni pokušavati razumjeti.

Najbolje je to objasnio stari legionar Vilijam Langevajš: “Vrijeme nije bitno. Mi smo zvjezdana prašina. Nismo ništa. Bez obzira umrete li s 15 ili 79 godina, za hiljadu godina to će biti potpuno nebitno. Dakle, od**bite sa svojim brigama o ratu”.
izvor:mojsuk.ba